Autor: Lana Tamindžić, dipl. pravnik
Pravo na sudsku zaštitu formalno je zagarantovano članom 32. Ustava Republike Srbije u kom je propisano da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega. Dakle, svako ko smatra da je neko njegovo pravo povređeno može se obratiti sudu koji ne može odbiti da odlučuje o zahtevu za koji je nadležan. Međutim, ta zaštita nije bezuslovna. Rad pravosudnih organa iziskuje velike troškove koje namiruje država ali i same stranke. Dakle, zaštita prava kroz sudski parnični postupak nije besplatna te svaka stranka u toku trajanja postupka ima obavezu da prethodno sama snosi zakonom propisane troškove. Kako je pravo na sudsku zaštitu garantovano svima, država je dužna da obezbedi da i oni koji nemaju dovoljno materijalnih sredstava mogu da se obrate sudu. U tom cilju zakonodavac je u članovima 164–169 Zakona o praničnom postupku – ZPP predvideo mehanizam oslobođenja od plaćanja troškova postupka.
Sadržaj:
1. Parnični troškovi i obim oslobođenja
2. Uslovi i postupak za oslobođenje od plaćanja troškova postupka
3. Pravo na besplatno zastupanje
4. Ukidanje rešenja o oslobođenju od plaćanja troškova i o postavljanju zastupnika
5. Korišćena literatura
1.Parnični troškovi i obim oslobođenja
Članom 164. stav 1. ZPP predviđeno je da će sud osloboditi od plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom opštem imovnom stanju nije u mogućnosti da snosi ove troškove.
Parnični troškovi su izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka. Tu spadaju: sudske takse i troškovi dokaznog postupka, zastupnika odnosno punomoćnika, stranaka i ostalih učesnika u postupku.
Obim oslobođenja. Oslobođenje se može odobriti samo za obavezu stranke da u toku postupka, prethodno sama snosi troškove i to na dva načina. Potpuno oslobođenje koje obuhvata oslobođenje od plaćanja taksa i oslobođenje od plaćanja predujma za troškove svedoka, veštaka, uviđaja i sudskih oglasa (čl. 164. st. 3. ZPP). Delimično oslobođenje koje se odnosi samo na oslobođenje od plaćanja taksa (čl. 164. st. 4. ZPP).
Oslobođenje od plaćanja troškova ne obuhvata obavezu stranke koja izgubi spor da protivnoj stranci izvrši naknadu troškova.
2.Uslovi i postupak za oslobođenje od plaćanja troškova postupka
Da bi stranka bila oslobođena od plaćanja troškova postupka mora da podnese predlog prvostepenom sudu. Ovaj predlog stranka može da podnese do okončanja prvostepenog postupka (potpuno ili delimično oslobođenje), a u postupku po pravnim lekovima može tražiti samo oslobođenje od plaćanja sudskih taksa (delimično oslobođenje).
Prema Zakonu o sudskim taksama oslobođenje od plaćanja može tražiti samo fizičko lice. Takođe, lica koja zahtevaju isplatu minimalne zarade i izdržavana lica u postupku u vezi sa zakonskim izdržavanjem oslobođeni su od plaćanja takse.
Uz predlog stranka mora da priloži i dokaz o svom imovnom stanju – uverenje nadležnog organa u kom se mora naznačiti iznos poreza koji plaća domaćinstvo i pojedini članovi domaćinstva, kao i drugi izvori njihovih prihoda i uopšte imovno stanje stranke. U praksi je naglašeno da je potrebno dostaviti potvrdu o broju članova domaćinstva, broju izdržavanih lica i potvrdu o prihodima i ukupnoj imovini stranke i članova domaćinstva. Ukoliko stranka ili članovi domaćinstva nemaju prihode ili imovinu takođe je potrebno dostaviti potvrdu od nadleženog organa. Uverenje ne sme biti starije od 6 meseci.
Ako dokaz o imovnom stanju ne bude priložen uz predlog za oslobađanje od plaćanja sudskih troškova sud će stranci koju ne zastupa advokat ostaviti dodatno vreme da donese dokaze. Ako stranka to ne učini smatraće se da je predlog za oslobađanje od plaćanja sudskih troškova povučen.
Na osnovu predloga i priloženih dokaza sud donosi odluku u obliku rešenja o oslobađanju od plaćanja troškova kojim predlog stranke može usvojiti ili odbiti. Zakon ne predviđa tačno određene slučajeve u kojima će se predlog usvojiti odnosno odbiti već sadrži normu kojom obavezuje sud da pri odlučivanju ceni sve okolnosti, a naročito da uzme u obzir vrednost predmeta spora, broj lica koje stranka izdržava i prihode i imovinu koje imaju stranka i članovi njene porodice. Takođe, odredbom člana 10. Zakona o sudskim taksama propisano je da sud može osloboditi taksenog obveznika od plaćanja takse ako bi plaćanjem takse, imajući u vidu visinu sredstava iz kojih se obveznik i članovi njegovog domaćinstva izdržavaju, ta sredstva bila u tolikoj meri umanjena da bi time bilo ugrožena njihova socijalna sigurnost.
Ukoliko spor traje duže od 2 godine lice oslobođeno od plaćanja sudske takse dužno je da po isteku druge i svake sledeće godine trajanja postupka podnese novo uverenje o svom imovnom stanju.
Protiv rešenja suda kojim se usvaja predlog stranke nije dozvoljena žalba.
3.Pravo na besplatno zastupanje
Radi zaštite prava i interesa stranaka koje nemaju dovoljno materijalnih sredstava zakon u članu 166. ZPP predviđa i mogućnost da sud uz potpuno oslobođenje od plaćanja troškova postupka takođe prizna stranci i pravo na besplatno zastupanje, ako je to nužno radi zaštite prava stranke.
4.Ukidanje rešenja o oslobođenju od plaćanja troškova i o postavljanju zastupnika
Ukoliko u toku postupka sud utvrdi da je stranka u stanju da snosi troškove postupka ukinuće rešenje o oslobođenju od plaćanja troškova i o postavljanju zastupnika i odrediti da li će stranka potpuno ili delimično nadoknaditi troškove i takse od kojih je ranije bila oslobođena. Protiv rešenja o ukidanju rešenja o oslobođenju od plaćanja troškova i o postavljanju zastupnika stranka ima pravo da izjavi žalbu.
Po okončanju postupka sud je dužan da, u zavisnosti od ishoda spora, odredi ko će i u kojoj meri nadoknaditi takse i troškove kojih je stranka bila oslobođena. Ako stranka koja je oslobođena plaćanja troškova postupka izgubi spor, ona neće biti u obavezi da isplati troškove kojih je bila oslobođena. Ako spor izgubi stranka koja nije bila oslobođena onda ona snosi sve zakonom predviđene troškove pa i troškove kojih je protivna stranka bila oslobođena. Međutim, ukoliko ona nije u stanju da ih nadoknadi sud može narediti stranci koja je bila oslobođena od plaćanja troškova postupka da ipak plati te troškove iz onoga što joj je dosuđeno, delimično ili u potpunosti.
1. A. Jakšić, Građansko procesno pravo, Beograd, 2009