Poštovani,
Porodičnim zakononom (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005, 72/2011 – dr. zakon i 6/2015), članom 7. je predviđeno da roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno i da su roditelji ravnopravni u vršenju roditeljskog prava. Zakon takođe predviđa da roditelji vrše roditeljsko pravo sporazumno, i to kako u slučaju kada vode zajednički život, tako i u slučaju kada žive odvojeno.
Kada roditelji ne vode zajednički život, vršenje roditeljskog prava se primarno uređuje sporazumom roditelja. Da bi ovakav sporazum bio punovažan, neophodno je da sud utvrdi da je on u najboljem interesu deteta. Ukoliko roditelji ne postignu sporazum, tada sud svojom odlukom uređuje vršenje roditeljskog prava.
Uobičajeno je da se vrešenje roditeljskog prava uređuje tokom brakorazvodne parnice. Međutim, i van toga, Porodični zakon članom 264. propisuje mogućnost roditelja da podnese posebnu tužbu za vršenje roditeljskog prava. Kada sud donese odluku o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, a dete se ne nalazi kod roditelja koji treba da vrši roditeljsko pravo, sud će narediti da se dete odmah preda roditelju koji treba da vrši roditeljsko pravo.
Što se šansi za dobijanje za dobijanje starateljstva tiče, sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. Na osnovu nalaza, stručnog mišljenja u drugih dokaza iznetih u postupku, sud će proceniti šta je najbolji interes deteta i shodno tome doneti odluku o vršenju roditeljskog prava.
Mladi Pro Bono